уторак, 22. фебруар 2011.

.kako jeste.

“ za one koji se secaju, vreme nije suvishe dugo.za one koji chekaju, ono je nemilosrdno.” S.Okampo
.. .petak. jutro. avgust. izgleda kao da nekoga chekam. ili neshto. ali nije tako. nije sve onako kako izgleda...chaj je tako vruc.tako crven.tako prija.a muzika je tuzhna. uopshte mi nije lako.chak shta vishe. ne znam shta da radim.ne znam tachno.a ovo jutro je tmurno.chak vishe i nije jutro.sada je proshlo podne ali izgleda kao da je josh uvek jutro. kao shto rekoh, nije sve tako kao shto izgleda. tu sam u pravu.i josh ponegde.ponekad.

. ..bolesna sam. zvoni telefon. prekid. ponovo zvoni. neko podizhe slushalicu. i nishta.sve je isto.
josh uvek izgledam kao da nekoga chekam. ili neshto. chaj je josh uvek vruc. i crven. i prija.
muzika je josh uvek tuzhna. jutro-dan je tmuran .bolesna sam. sve je isto.

.. .sinoc sam gledala izvedbu Beketovih Srecnih dana. volim Beketa. voli i on mene.
mislim da se razumemo. i on ponekad izdleda kao da nekoga cheka. ili neshto.
ni njemu nije lako.uopshte.i on je bolestan...
sada se osecam dobro. imam njega. i on ima mene.to mi je dovoljno.bar za sada. tako osecam. prekid.

. ..josh jedna cigareta upaljena. gori. ispushta dim. i ja ga ispushtam. izdishem. i udishem. chaj vishe nije topao.ali je crven.josh malo.poshto je vec na dnu sholje. kada nestane, kada prestane da boravi u sholji, pochece na nekom drugom mestu. u meni. i tako sve dok ga sasvim ne nestane.dok ga ne zaboravimo.kao i sve. uostalom . mislim da sam ponovo u pravu.prekid.


                                        
* avgust 2005.*

Нема коментара:

Постави коментар