уторак, 22. фебруар 2011.

. crtice .

utonula bih u odraz svoj kao narcis. sebe u sebi da utopim. duboko kada zaronim da pronadjem tu prokletu chezhnju za ljubavlju sopstvenom, da je dosegnem& surovo ugushim. da se u prokletstvu tom nikada vishe ne probudim.
nedokuchivost.

 *      *      *      *      *      *      *
dotakla bih kamen, pero, oblak na povrshi vode& smrvila grumen smrznute zemlje pod prstima. da osetim zhivot koji u meni sneva.
nestalnost.

*      *      *      *      *      *      *
vreme prolazi mimo mene& nesigurno me u prolazu ocheshe prashnjavim rukavom. pokushavam da se osvrnem& ugledam proshlost tamo kako me nestrpljivo cheka da je se setim. drhti nesigurna dok konachno ne odustane od mene.
nesvesnost.

  *      *      *      *      *      *      *

danima se ne pokrecem spolja.*ka unutra se ne rachuna.*
minutima merim razmake izmedju dva naleta kashlja.
pomishljam da sam se bash dobro uzhivela u ulogu hronichnog bolesnika.
nezdravost.


*      *       *      *       *       *      *

zatalasane misli sudaraju se &prelivaju.
kada bi me neko pitao o chemu mislim, rekla bih da ne znam.
nepostojanost.


*      *       *      *       *       *      *

nikada mi usamljenost nije prijala kao sada.
vishe je se ne plashim, dok me je ranije njena prisutnost chesto uznemiravala.
neminovnost.



* novembar 2010. *

Нема коментара:

Постави коментар