neka pitanja zahtevaju odgovore. ruke su mi u katastrofalnom stanju. misli emocije svest takodje. shta se sa mnom deshava? da li je to nedostatak nechega?*rekla bih i chega samo da znam* u dvorishtu sam pushim mislim kashljem pishem. devojke se chuju iz komshijske kuce smeju se prichaju pevaju i opet se smeju. pevaju i neki mushkarci prekoputa u ulici. pevaju i cvrchci u mojoj neposrednoj blizini. u meni nema pesme. samo uzburkanost. bojim se da se ne izgubim u sebi. kako da se prevazidjem? kako da se praznim iskazhem? bojim se da nemam vishe rechi. u meni je voda. i vetar. konfuzna sam. plashim se praznine. nerazumevanja. sve cheshce se ne razumem*me ne razumeju* "ja sam bachen u svet. I bash zato shto sam bachen u svet, ja sam postao zagonetka za sebe" sve cheshce osecam usamljenost. ne plashim je se. samo me boli. bojim se da nikada necu prestati da budem*rekla bih i shta i kakva samo da znam* nezadovoljna konfuzna melanholichna histerichna*kolerichna?!*sebichna etc. nema odgovora. u glavi je magla vrtoglavica. sve tezhe dishem osecam se izgubljeno. ipak dishem i ne trazhim se. zhelim da prestanem ali nemam snage. prekinuta sam. .. . * jul 2008. * |
уторак, 22. фебруар 2011.
. bice-po-sebi .
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар