уторак, 22. фебруар 2011.

. hospitalsong .

 
u prepunoj sobi chekam ustima
prepunih ukusa pomeshanih mirisa
da prodje da sve iz mene ispari
da istrune smrad
 
nikada nisam bila osetljiva na takve stvari
nikada se zgrazhavala
okretala
sada pokrecem knedle da gutam
silim se svakim pokretom
svesna stvari i stanja oko sebe
u sebi
 
chekam svezhinu jutra da me zapljusne
da me ispere iznutra
da iz pora ispari vonj
*da li mogu da se setim svog mirisa od pre par dana
znam da sam ga volela*
 
da li ce biti drugachije od sada
kada sam svesna promena
sada kada sam osetila smrt
u ustima i nozdrvama
sada kada sam bila tako blizu
njene razdrazhljive neizdrzhljive
prozhdrljive nezasite prirode
raspadnutih tela nagrizhenih organa
zagnojenih rana prolivenih otrova
 
da li smrad isparava iznutra
ili me opkoljava spolja
zatvara hermetichki u strashnu komoru
mirisa ukusa i misli
lezhim i pushtam da me prodje
 
 
 
 
* avgust 2007.*

Нема коментара:

Постави коментар