четвртак, 16. јун 2011.

. misli su tu da mi ih chitash .

korachali smo jedno pokraj drugog

pomrachenog uma od mesechevih senki rasutih

dok savijali smo vlazhnu travu pod nama

tvoja mishica kretala se pod mojim dlanom

i moja seta neopevana

chujesh li me kako teshko dishem

ili mi se samo chini da je sinhronicitet prisutan

dok damari koraka spajaju se sa shumom noci

udisali samo oplemenjenu tamu srcima osecajuci

kako nikoga kao da nema osim nas sa nama samima


* * *


dok dishem cu se secati tvojih tihih osmeha

tvog blagog glasa koji mi uliva hrabrost i veru

da ponovo ce ljubav preplaviti tela

da ponovo ce ljubav pevati iz nas

2 коментара: