петак, 4. март 2011.

k.

*s'ljubavlju*



danas cu mu napisati pesmu.

nije bitno shto je nece razumeti poshto nije na jeziku koji on razume.

spakovacu je sa ljubavlju svojom svom u kovertu zhutu

i sa buketom divljeg cveca ostavicu je na grobu njegovom

da je prekrije mahovina kada istrune

od proshlog buduceg vremena i kishe .


*


pokvashena slova otapaju se i kaplju

chujem ih kako crna mrmore kroz slatku vodu

noseci moje rechi na onu stranu zhivota

gde korachash nespokojan, treperav, iskrichav..

i dalje nosish svoj kaput i shtap

i dalje odzvanjash mi u mislima kada god pogledam u nebo.

*koliko li si ga puta prepeshachio do sad?*

Besmrtan.



Нема коментара:

Постави коментар