*s'ljubavlju*
danas cu mu napisati pesmu.
nije bitno shto je nece razumeti poshto nije na jeziku koji on razume.
spakovacu je sa ljubavlju svojom svom u kovertu zhutu
i sa buketom divljeg cveca ostavicu je na grobu njegovom
da je prekrije mahovina kada istrune
od proshlog buduceg vremena i kishe .
*
pokvashena slova otapaju se i kaplju
chujem ih kako crna mrmore kroz slatku vodu
noseci moje rechi na onu stranu zhivota
gde korachash nespokojan, treperav, iskrichav..
i dalje nosish svoj kaput i shtap
i dalje odzvanjash mi u mislima kada god pogledam u nebo.
*koliko li si ga puta prepeshachio do sad?*
Besmrtan.
Нема коментара:
Постави коментар